3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
Tvrđava Fortica iz 1613. |
Crtež Sućurja iz 1613. |
Crtež Sućuranskog porta i tvrđave iz 1635. |
Spomen-ploča iz 1655. |
Crkva sv. Ante iz 1663. |
Ostaci biskupove palače iz 17. stoljeća |
Rekonstrukcija biskupove palače |
Mlečani su vladali otokom Hvarom od 1420. do 1797. godine. U drugoj polovini 15. st. za Sućuraj nastaje najteže razdoblje u njegovoj povijesti. Naime, poslije pada Bosne Turci su od 1464. do 1482. zauzeli dolinu Neretve, Makarsko primorje i stigli na sućuranska vrata. Sućuraj je postao najistočnije mjesto Mletačke Republike (poslije Kotora). Na primorju su bili Turci, a Pelješac je bio u sastavu Dubrovačke Republike. Dakle Sućuraj je bio na tromeđi 3 države.
Mjesto se našlo na udaru Turaka jer se do njega lako dolazilo naoružanim brodovima iz Neretve i primorja, dok ostala mjesta na otoku Hvaru tada nisu napadana. U ova teška vremena Sućuraj je tri puta opljačkan i zapaljen. Prvi put to se dogodilo 1526., a što svjedoči najstariji sačuvani dokument u župnoj arhivi Sućurja od 26.4.1526. Dio žitelja je pobijen, dio odveden u roblje, a dio je uspio pobjeći. Od razvijenog lučkog mjesta ostala je pustoš. Moralo se sve početi iznova.
Mjesto se odmah počelo obnavljati, dio stanovnika se vratio, a novi su stizali s kopna bježeći pred Turcima. Drugi put Turci su opljačkali i zapalili Sućuraj 1539. godine, nakon što su ih Sućurani s Omiškim gusarima i Senjskim uskocima 1537. počeli napadati. Gusarske će se aktivnosti kasnije razviti u kontinuirani oblik suprotstavljana Turcima i Dubrovačkoj Republici.
Poslije 1539. ponovo se organizira obnova mjesta i prihvat novih stanovnika koji su bili u bijegu pred Turcima. U travnju 1570. u Sućurju se okupilo oko 1000 uskoka i hajduka (iz Splita i okolice, sa Brača i Hvara) i s 50 raznih brodova praćeni jednom mletačkom galijom krenuli u napad na turske postrojbe u dolini Neretve, ali u tome nisu uspjeli. Iza toga nastupila je pogubna 1571. godina kada su Turci napali Korčulu, Stari Grad, Vrbovsku i Jelsu. Dana 7.10.1571. odigrala se velika pomorska bitka kod Lepanta u kojoj je kršćanska flota porazila Tursku, a što je označilo prekretnicu rata i kraj turske prevlasti na Mediteranu. U ovoj bitci sudjelovalo je više Sućurana.
U isto vrijeme Turci iz Neretve napali su Sućuraj koji tada nije imao obranu te tako treći put zapalili samostan i mjesto, a stanovnike koji nisu uspjeli pobjeći još jednom pobili ili odveli u roblje. Nekoliko godina prije ovog napada izbjeglice koje su došle iz područja pod turskom vlašću počele su naseljavati Donju Bandu (poluotok Gubavac). U ovom napadu srušene su sve kuće koje su od ranije bile u Gornjoj Bandi i one koje su se tek počele graditi u Donjoj Bandi.
Nakon ovih tužnih događaja, Sućuraj se obnavlja po treći put; pristiže još novih stanovnika koji još uvijek bježe s kopna. Mletačka uprava odlučuje sagraditi tvrđavu (forticu) za zaštitu luke i mjesta. Fortica je sagrađena 1613., a dograđena 1635. godine. Imala je 10 topova i stalnu vojnu posadu (fotografija). Život u Sućurju postao je znatno sigurniji. Donja Banda sada se naseljava više nego ranije, a u Gornjoj Bandi obnovljene su porušene kuće. U 17. st. nastupa zlatno doba sućuranske povijesti. U to vrijeme mjesto se potpuno urbano oblikovalo sa stambenim i drugim objektima i dobilo veliku luku.
Budući da je makarsko primorje bilo pod turskom vlašću, u Sućurju je stolovao makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković. On je dao sagraditi „Biskupovu palaču", srušenu u 2. svj. ratu. Biskup fra Bartul umro je 1645., a pokopan je u staroj crkvi sv. Jurja. Smrću biskupa Sućurani su izgubili istaknutog duhovnog i narodnog vođu, tvorca suvremenog Sućurja. U predvorju nove crkve svetog Jurja nalazi se spomen ploča pisana bosančicom (hrvatskom ćirilicom), koju je u čast biskupa fra Bartula 1655. postavio Sućuranin vojvoda Petar Kulušić, legendarni zapovjednik svih gusarskih, hajdučkih i uskočkih postrojbi u Krajini (Makarskom primorju) i na Hvaru.
Stanovništvo koje je pristizalo iz područja pod turskom vlašću u Sućuraj je dolazilo predvođeno franjevcima. Franjevci iz Zaostoga su godine 1663. u Donjoj Bandi sagradili baroknu crkvu sv. Ante (slika lijevo), koja je i danas sačuvana. Uz crkvu su sagradili i samostan (danas obiteljska kuća) pa je u ovo vrijeme mjestu imalo dvije župe: sv. Jurja u Gornjoj Bandi i sv. Ante u Donjoj Bandi. Turci su 28.4.1664. ponovno napali mjesto i zarobili 12 mještana, ali su Sućurani izveli protunapad, oslobodili zarobljenike i zarobili nekoliko turskih vojnika. Nakon ovoga Turci više nisu dolazili u Sućuraj. U 18. st. opada slava i ekonomska moć Venecije pa i u Sućurju nastaje stagnacija.
Povijest Sućurja:
1. Antički Sućuraj (Iliri i Rimljani)
2. Srednjovjekovni Sućuraj (dolazak Hrvata)
3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
4. Sućuraj u 19. stoljeću (Austrija, Francuska i Austro-Ugarska)
5. Sućuraj u 20. stoljeću (3 rata, 6 država)