• more.jpg
  • porat.jpg
  • s-brda.jpg
  • perna.jpg
  • mlaska.jpg
  • otok.jpg
  • bilina.jpg

3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)

forticaTvrđava Fortica iz 1613.
Crtež Sućurja iz 1613.
Crtež Sućurja iz 1613.
Crtež Sućuranskog porta i tvrđave iz 1635.
Crtež Sućuranskog porta
i tvrđave iz 1635.
Spomen-ploča pisana bosančicomSpomen-ploča iz 1655.
Crkva sv. AnteCrkva sv. Ante iz 1663.
Ostaci biskupove palače
Ostaci biskupove palače
iz 17. stoljeća
Rekonstrukcija biskupove palače
Rekonstrukcija biskupove palače
 

Sućuraj na tromeđiMlečani su vladali otokom Hvarom od 1420. do 1797. godine. U drugoj polovini 15. st. za Sućuraj nastaje najteže razdoblje u njegovoj povijesti. Naime, poslije pada Bosne Turci su od 1464. do 1482. zauzeli dolinu Neretve, Makarsko primorje i stigli na sućuranska vrata. Sućuraj je postao najistočnije mjesto Mletačke Republike (poslije Kotora). Na primorju su bili Turci, a Pelješac je bio u sastavu Dubrovačke Republike. Dakle Sućuraj je bio na tromeđi 3 države.

Mjesto se našlo na udaru Turaka jer se do njega lako dolazilo naoružanim brodovima iz Neretve i primorja, dok ostala mjesta na otoku Hvaru tada nisu napadana. U ova teška vremena Sućuraj je tri puta opljačkan i zapaljen. Prvi put to se dogodilo 1526., a što svjedoči najstariji sačuvani dokument u župnoj arhivi Sućurja od 26.4.1526. Dio žitelja je pobijen, dio odveden u roblje, a dio je uspio pobjeći. Od razvijenog lučkog mjesta ostala je pustoš. Moralo se sve početi iznova.

Mjesto se odmah počelo obnavljati, dio stanovnika se vratio, a novi su stizali s kopna bježeći pred Turcima. Drugi put Turci su opljačkali i zapalili Sućuraj 1539. godine, nakon što su ih Sućurani s Omiškim gusarima i Senjskim uskocima 1537. počeli napadati. Gusarske će se aktivnosti kasnije razviti u kontinuirani oblik suprotstavljana Turcima i Dubrovačkoj Republici.

Poslije 1539. ponovo se organizira obnova mjesta i prihvat novih stanovnika koji su bili u bijegu pred Turcima. U travnju 1570. u Sućurju se okupilo oko 1000 uskoka i hajduka (iz Splita i okolice, sa Brača i Hvara) i s 50 raznih brodova praćeni jednom mletačkom galijom krenuli u napad na turske postrojbe u dolini Neretve, ali u tome nisu uspjeli. Iza toga nastupila je pogubna 1571. godina kada su Turci napali Korčulu, Stari Grad, Vrbovsku i Jelsu. Dana 7.10.1571. odigrala se velika pomorska bitka kod Lepanta u kojoj je kršćanska flota porazila Tursku, a što je označilo prekretnicu rata i kraj turske prevlasti na Mediteranu. U ovoj bitci sudjelovalo je više Sućurana.

U isto vrijeme Turci iz Neretve napali su Sućuraj koji tada nije imao obranu te tako treći put zapalili samostan i mjesto, a stanovnike koji nisu uspjeli pobjeći još jednom pobili ili odveli u roblje. Nekoliko godina prije ovog napada izbjeglice koje su došle iz područja pod turskom vlašću počele su naseljavati Donju Bandu (poluotok Gubavac). U ovom napadu srušene su sve kuće koje su od ranije bile u Gornjoj Bandi i one koje su se tek počele graditi u Donjoj Bandi.

Nakon ovih tužnih događaja, Sućuraj se obnavlja po treći put; pristiže još novih stanovnika koji još uvijek bježe s kopna. Mletačka uprava odlučuje sagraditi tvrđavu (forticu) za zaštitu luke i mjesta. Fortica je sagrađena 1613., a dograđena 1635. godine. Imala je 10 topova i stalnu vojnu posadu (fotografija). Život u Sućurju postao je znatno sigurniji. Donja Banda sada se naseljava više nego ranije, a u Gornjoj Bandi obnovljene su porušene kuće. U 17. st. nastupa zlatno doba sućuranske povijesti. U to vrijeme mjesto se potpuno urbano oblikovalo sa stambenim i drugim objektima i dobilo veliku luku.

Budući da je makarsko primorje bilo pod turskom vlašću, u Sućurju je stolovao makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković. On je dao sagraditi „Biskupovu palaču", srušenu u 2. svj. ratu. Biskup fra Bartul umro je 1645., a pokopan je u staroj crkvi sv. Jurja. Smrću biskupa Sućurani su izgubili istaknutog duhovnog i narodnog vođu, tvorca suvremenog Sućurja. U predvorju nove crkve svetog Jurja nalazi se spomen ploča pisana bosančicom (hrvatskom ćirilicom), koju je u čast biskupa fra Bartula 1655. postavio Sućuranin vojvoda Petar Kulušić, legendarni zapovjednik svih gusarskih, hajdučkih i uskočkih postrojbi u Krajini (Makarskom primorju) i na Hvaru.

Stanovništvo koje je pristizalo iz područja pod turskom vlašću u Sućuraj je dolazilo predvođeno franjevcima. Franjevci iz Zaostoga su godine 1663. u Donjoj Bandi sagradili baroknu crkvu sv. Ante (slika lijevo), koja je i danas sačuvana. Uz crkvu su sagradili i samostan (danas obiteljska kuća) pa je u ovo vrijeme mjestu imalo dvije župe: sv. Jurja u Gornjoj Bandi i sv. Ante u Donjoj Bandi. Turci su 28.4.1664. ponovno napali mjesto i zarobili 12 mještana, ali su Sućurani izveli protunapad, oslobodili zarobljenike i zarobili nekoliko turskih vojnika. Nakon ovoga Turci više nisu dolazili u Sućuraj. U 18. st. opada slava i ekonomska moć Venecije pa i u Sućurju nastaje stagnacija.

Povijest Sućurja:
1. Antički Sućuraj (Iliri i Rimljani)
2. Srednjovjekovni Sućuraj (dolazak Hrvata)
3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
4. Sućuraj u 19. stoljeću (Austrija, Francuska i Austro-Ugarska)
5. Sućuraj u 20. stoljeću (3 rata, 6 država)

sucuraj homepage hvar
Sućuraj homepage - otok Hvar, Hrvatska
hr uk de it pl cz sk si
O nama - Kontakt
Site-map

Copyright © www.sucuraj.com 2001 - 2018