|
Mletačka utvrda (fortica)
iz 1613. godine
Crtež Sućuranskog porta i tvrđave iz 1635. godine
Spomen-ploča iz 1655. godine
Crkva sv. Ante
iz 1663. godine
Ostaci biskupove palače
iz 17. stoljeća
Rekonstrukcija biskupove palače
|
Mlečani su vladali otokom Hvarom od
1420. do 1797. godine. U drugoj polovini 15. st. za Sućuraj nastaje najteže razdoblje u njegovoj povijesti. Naime, poslije pada Bosne Turci su
od 1464. do 1482. zauzeli dolinu Neretve, Makarsko primorje i stigli na
sućuranska vrata. Sućuraj je postao skoro najistočnija točka Mletačke
Republike. Na primorju su bili Turci, Pelješac je bio u sastavu Dubrovačke
Republike, dakle Sućuraj je bio na tromeđi 3 države (povijesni zemljovid - 168 KB).
Sućuraj se našao na udaru Turaka jer se do njega lako dolazilo naoružanim
brodovima iz Neretve i primorja, dok ostala mjesta na otoku Hvaru tada nisu
napadana. U ova teška vremena Sućuraj je tri puta opljačkan i zapaljen.
Prvi put to se dogodilo 1526., a što svjedoči najstariji sačuvani
dokument u župnoj arhivi Sućurja od 26.04.1526. Žitelji su pobijeni, neki
odvedeni u roblje, a drugi pobjegli. Od razvijenog lučkog mjesta ostala je
pustoš. Moralo se sve početi iznova.
Mjesto se odmah počelo obnavljati, dio stanovnika se vratio, a novi su
stizali s kopna bježeći pred Turcima. Drugi put Turci su opljačkali i
zapalili Sućuraj 1539. godine, nakon što su ih Sućurani s Omiškim gusarima
i Senjskim uskocima 1537. počeli napadati. Gusarske će se aktivnosti
kasnije razviti u kontinuirani oblik suprotstavljana Turcima i Dubrovačkoj
Republici.
Poslije 1539. ponovo se organizira obnova mjesta i prihvat novih stanovnika
koji su bili u bijegu pred Turcima. U travnju 1570. u Sućurju se okupilo
oko 1000 uskoka i hajduka (iz Splita i okolice, sa Brača i Hvara) i s 50
raznih brodova praćeni jednom mletačkom galijom krenuli u napad na turske
postrojbe u dolini Neretve, ali u tome nisu uspjeli. Iza toga nastupila je
pogubna 1571. godina kada su Turci napali Korčulu, Stari Grad, Vrbovsku i
Jelsu. Dana 07.10.1571. odigrala se velika pomorska bitka kod Lepanta u
kojoj je kršćanska flota porazila Tursku, a što je označilo prekretnicu
rata i kraj turske prevlasti na Mediteranu. U ovoj bitci sudjelovalo je
više Sućurana.
U isto vrijeme Turci iz Neretve napali su Sućuraj koji nije imao obranu te
treći put zapalili samostan i mjesto, pobili ili u roblje odveli stanovnike
koji nisu uspjeli pobjeći. Nakon ova tri uzastopna stradavanja i ubijanja
nestalo je prastarog sućuranskog stanovništva. Stari je Sućuraj u
ruševinama, kao i sve kuće u Gornjoj Bandi pa i one što su se počele
graditi u Donjoj Bandi (poluotok Gubavac) čije je naseljavanje započelo
sredinom 16. stoljeća.
Po treći put Sućuraj se ponovno obnavlja, pristižu novi stanovnici koji i
dalje bježe s kopna pred Turcima. Nakon ovih stradavanja mletačka uprava
odlučila je sagraditi tvrđavu (forticu) za zaštitu luke i mjesta. Fortica
je sagrađena 1613., a dograđena 1635. Imala je 10 topova i stalnu vojnu
posadu. Život u Sućurju postao je znatno sigurniji. Donja Banda sada se
naseljava više nego ranije, a u Gornjoj Bandi obnovljene su porušene kuće. 17. st. je zlatno doba sućuranske povijesti. U to vrijeme mjesto se potpuno urbano oblikovalo sa
stambenim i drugim objektima i dobilo veliku luku (slika gore lijevo). U
ovom stoljeću Sućuraj je imao 4 crkve i 3 samostana.
Stanovništvo koje je pristizalo iz područja pod turskom vlašću u Sućuraj je
dolazilo predvođeno franjevcima. Budući da je primorje bilo pod turskom
vlašću u Sućurju je tada stolovao makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković
koji je dao sagraditi palaču (Biskupova palača) koja je srušena u 2. svj.
ratu. Biskup fra Bartul umro je 1645. i pokopan u staroj crkvi sv. Jurja.
Smrću biskupa Sućurani su izgubili istaknutog duhovnog i narodnog vođu,
tvorca suvremenog Sućurja.
U predvorju nove crkve svetog Jurja nalazi se spomen ploča pisana bosanicom
(starim hrvatskim pismom) koju je u čast biskupa 1655. postavio Sućuranin
vojvoda Petar Kulušić, legendarni zapovjednik svih gusarskih, hajdučkih i
uskočkih postrojbi u Krajini i na Hvaru. Franjevci iz Zaostoga su godine
1663. sagradili baroknu crkvu sv. Ante (slika lijevo) koja je i danas
sačuvana. Turci su 28.04.1664. ponovno napali Sućuraj i zarobili 12
Sućurana, ali su Sućurani izveli protunapad, oslobodili zarobljenike i
zarobili nekoliko turskih vojnika. Nakon ovoga Turci više nisu dolazili u
Sućuraj te počinje ekonomski razvoj Sućurja.
U 18. st. opada slava i ekonomska moć Venecije jer se tržište iz Mediterana
prebacilo na Atlantik i Indiju pa i u Sućurju nastaje stagnacija.
|
