Hrvatski 
English 
Deutsch 
Italiano 
Polski 
Čeština 
Slovenčina 
Slovenščina 
Otok Hvar, Sućuraj - Poljoprivreda
Kao i na ostalim mjestima na hrvatskim otocima i priobalju, tako i u Sućurju, stanovništvo se bavi tradicionalnom mediteranskom poljoprivredom. To znači da su maslinarstvo i vinogradarstvo glavne poljoprivredne djelatnosti.
U prošlosti je značaj poljoprivrede za život mještana bio daleko veći nego danas. Budući da je zemlja oko Sućurja uglavnom krševita, izuzev plodnog polja uz mjesto, ljudi su stoljećima ručno odvajali kamenje od škrte zemlje ne bi li dobili što više obradivih površina. Na taj način nastajali su brojni suhozidi koji se nazivaju gomile. Između gomila ostao bi komad obradive zemlje, koji se naziva lȁz. Na strmim terenima gomile su služile i protiv erozije tla, tj. kao potporni zid, a prilikom diobe vlasništva pratili su se (i još se uvijek prate) lazi koji nisu uvijek pravilnog geometrijskog oblika. Obzirom da je kamenja na mnogo mjesta bilo znatno više nego zemlje, često su se radile široke gomile koje su služile i kao put. 
Ostalo kamenje slagalo se najčešće u valjkaste oblike, tzv. badnje, a neki od njih su prava mala umjetnička djela. 
Od kamenja su se gradile i poljske kućice s krovom od kamenih ploča. Većina ovih kućica bila je standardnog oblika, dok je manji dio građen u obliku stošca. Stožasti oblik gradnje potječe još iz doba Ilira, a kućica izgrađena na ovaj način u Sućurju se naziva torijun. Velika većina gomila, badnjeva, kućica i torijuna ostala je sačuvana do danas, ali se mnogi od njih na prvi pogled ne vide, jer je na dobrom dijelu nekad obrađene zemlje narasla šuma.
Iako se u prošlosti obrađivalo više zemlje nego što je trenutno slučaj, ipak se i danas obrađuju brojni maslinici i nešto vinograda, što znači da je u Sućurju poljoprivreda u sadašnjosti također važna gospodarska grana. Od 90.-tih godina 20.-og stoljeća počeli su se obnavljati stari zapušteni maslinici. Među narodom u Sućurju postoji izreka da je maslina kao majka, tj. strpljivo čeka da joj se dijete vrati. Poznato je da stablo masline živi više stoljeća. Kada se maslinik zapusti i naraste bujna šuma oko njega i u njemu, 
maslina još dugo vremena živi, iako na prvi pogled izgleda da je šuma pobijedila. Nakon obnove zapuštenog maslinika relativno se brzo stvari vračaju na staro, tako da ne treba puno čekati na urod (kao što je slučaj kod sadnje novih maslina). Pozitivno je i to što se dobije velika količina visokokaloričnog drva za ogrjev, a druga narodna izreka o maslini u Sućurju kaže: „maslina drvo blagoslovljeno, gori suho i zeleno".
Najzastupljenija sorta maslina, kako u cijeloj Dalmaciji tako i u Sućurju, je oblica. Poznata je po tome što je relativno nepouzdana (velike su oscilacije u količini uroda od godine do godine), ali zato daje vrhunsko maslinovo ulje. Berba maslina obično počinje početkom studenog i završi u prosincu. U to vrijeme rijetkost je preko dana u mjestu nekoga susresti, jer je velika većina ljudi u maslinicima. Ubrane masline uglavnom se prerađuju u uljarama u Sućurju i Poljicima (mjestu na otoku Hvaru, 37 km zapadno od Sućurja). Prerada maslina u uljari u Sućurju obavlja se modernom tehnologijom, hladnim postupkom na principu centrifuge. 
Prije je u mjestu postojala stara uljara s tradicionalnom preradom „pod prešu", tj. samljevene masline su se pritiskale uz pomoć hidrauličnog prijenosa dok iz njih ne iscuri ulje. U uljari u Poljicima još uvijek postoji ova tehnologija pa zato dio mještana svoje masline prerađuje tamo. Neki smatraju da se bolje ulje dobiva na jedan, a drugi na drugi način. Prava istina je da je ulje iz Sućurja naročito kvalitetno bez obzira na način prerade.
Starih vinograda u mjestu je relativno malo, a ljudi uglavnom obrađuju manje površine za svoje potrebe. Unatoč tome domaćeg vina ne nedostaje, jer skoro svaka obitelj koja nema dovoljno svoga grožđa kupuje grožđe iz drugih mjesta na kopnu i otoku Hvaru te u svojim konobama proizvodi vino na tradicionalan način. Konobe su sastavni dio svih tradicionalnih kuća, a nalaze se u prizemlju. Osim što služe za proizvodnju i čuvanje vina, u njima se čuva maslinovo ulje i ostali poljoprivredni proizvodi te poljoprivredni i ribarski alati i oprema. 
Jedini ozbiljan proizvođač vina u mjestu je „Podrum Vujnović", koji već godinama proizvodi vrhunska, kvalitetna i stolna vina: crna Ivan Dolac, Plame i Sućuraj, bijela Prč i Oka Vina te rose Opol. Godine 2014. Vujnovići su na površini od 4 hektara iznad uvale Mrtnovik posadili novi vinograd s 24 000 čokota vinove loze sorti Prč, Pošip i Plavac mali. Prč je inače autohtona kvalitetna sorta bijelog grožđa iz Sućurja, koja se pila i na dvoru cara Franje Josipa.
Osim maslinova ulja i vina, u Sućurju se proizvodi više vrsta tradicionalnih rakija: lozovača, travarica, mrtinovača, rogačuša i sl. Od tradicionalnih proizvoda vrijedi još istaknuti smokve, rogač i med. Smokve dozrijevaju tijekom kolovoza te se konzumiraju svježe ili se suše, a suhe smokve iz Sućurja poslastica su koju bi svakako trebalo probati. Nekoliko mještana se bavi pčelarstvom, 
a zahvaljujući brojnom eteričnom bilju koje raste oko mjesta pčele proizvode kvalitetan med, od kojih je najpoznatiji kaduljin. Ostale poljoprivredne kulture (limuni, naranče, mandarine, šipci, bademi, krumpiri, rajčice, krastavci, grašak, bob, zelene mahune, crveni luk, češnjak, zelena salata, blitva, kupus raštika itd.) ljudi uzgajaju pretežno za svoje potrebe.
