Hrvatski 
English 
Deutsch 
Italiano 
Polski 
Čeština 
Slovenčina 
Slovenščina 
Otok Hvar, Sućuraj - Klima, flora i fauna
Klima
Otok Hvar poznat je po izrazito ugodnoj mediteranskoj klimi i rekordnom broju sunčanih sati. Sućuraj je jedno od najsunčanijih i najtoplijih mjesta na otoku uz insolaciju od preko 2700 sati godišnje. Izrazito ugodna klima omogućava kupanje od svibnja do listopada, a za one malo hrabrije i tijekom čitave godine. Ljeta u Sućurju su suha, topla i duga, a ljetni vjetrovi meštral (maestral) i tremuntana 
(tramontana) ugodno osvježavaju. Zime su blage i kratke, a temperature ispod 0°C prava rijetkost. Zimi najčešće pušu jugo, bura i lokalni vjetar pelišnjak koji puše iz pravca Pelješca (po čemu je i dobio ime). Zimi kiša nije rijetkost, ali zato snijeg je. Zadnji snijeg koji se zadržao na tlu pao je u Sućurju davne 1985. godine.
Flora
Zahvaljujući ovako ugodnoj klimi vegetacija oko Sućurja izrazito je bujna i mediteranskog karaktera. U mjestu rastu mnogobrojne palme (Phoenix canariensis), a nakon njih najčešće stablo na javnim površinama ja tamarica ili tamaris (Tamarix), koji raste blizu obale mora. Uz šetalište prema svjetioniku može se vidjeti velik broj agava (Agava), biljke dugih mesnatih listova koja živi dugi niz godina. Posebnost ove biljke je da joj u kratkom vremenu izraste više metara visok i vrlo lijep cvijet, nakon čega baci sjeme i ugine.
Osim kultiviranih biljaka, koje su spomenute na stranici o poljoprivredi, oko mjesta raste bujna, većinom vazdazelena šuma i makija te razno aromatično bilje, poljsko cvijeće, trava, mahovina i gljive. Mnoge od ovih biljaka su jestive i (ili) ljekovite. Najzastupljenije veliko stablo je alepski bor (Pinus halepensis), koji raste posvuda. Nakon njega najčešća je česmina, tj. hrast crnika (Quercus ilex), čempres 
(Cupressus sempervirens),
pinjol ili crni bor (Pinus nigra) i lovor (Laurus nobilis). Od nešto manjih grmolikih stabala najčešće su: mrtina ili mirta (Myrtus communis), vris ili vrijesak (Satureja montana), smrča ili tršlja (Pistacia lentiscus), žuka ili brnistra (Spartium junceum) i planika (Arbutus unedo) s ukusnim plodovima zvanim maginje. Najčešća vrste aromatičnog bilja su: kadulja (Salvia officinalis) koja je prirodni antibiotik, koromač (Foeniculum vulgare), mravinac 
ili origano (Origanum vulgare), ružmarin (Rosmarinus officinalis), kopar (Anethum graveolens) i timijan (Thymus vulgaris). Jestive samonikle biljke su brojne, a najkorištenije među njima su šparoge (Asparagus officinalis), blitva (Beta vulgaris) koja se može i uzgajati te žutinica ili sredozemna vodopija (Cichorium pumilum).
Jedan od najljepših šumskih proljetnih ukrasa su lulice ili sredozemne ciklame (Cyclamen repandum), koje rastu u sjeni većih stabala. Poljskog cvijeća ima različitih boja, oblika i mirisa, a najčešći među njima je maslačak (Taraxacum). U narodu najkorištenija ljekovita biljka
je Gospina trava ili kantarion (Hypericum perforatum), koja se koristi za liječenje brojnih bolesti. Od nje se pravi čaj ili se u kombinaciji s maslinovim uljem od nje dobiva kantarionovo ulje. Odličan ljekoviti čaj može se pripremiti i od sljeza (Malva sylvestris). Na kamenitim padinama i pročeljima starih kamenih kuća raste kapara (Capparis spinosa), čiji su neotvoreni cvjetni pupoljci ukiseljeni u vinskom octu vrlo ukusan začin.
Na mjestima gdje je obala kamenita, što je u Sućurju čest slučaj, uz samo more rastu rešatkasta mrižica (Limonium cancellatum) koja je strogo zaštićena endemska vrsta i motar (Crithmum maritimum) koji je nakon kratkog kuhanja ukusna delicija. Na morskom dnu rastu brojne vrste zelenih (Chlorophyceae), crvenih (Rhodophyceae) i smeđih (Phaeophyceae) algi
te nekoliko vrsta cvjetnica,od kojih je u sućuranskom podmorju najčešća perušina ili lažina (Posidonia oceanica). Livade perušine su važna karika u morskom ekosustavu, jer proizvode mnogo kisika pa se nazivaju i plućima mora. Nakon što obave svoju ulogu, listove ove biljke morske struje izbacuju na obalu tvoreći velike naslage. Naslaga najviše ima u dnu uvale Perna, koja je po ovoj biljci vjerojatno i dobila ime.
Fauna
Najveća šumska životinja na području Sućurja je divlja svinja (Sus scrofa). Nije autohtona vrsta, nego je na otok Hvar došla početkom 90-ih godina 20.-og stoljeća. Iako su mnogi tvrdili da je njihov opstanak na otoku zbog nedostatka pitke vode nemoguć, divlje svinje su se pokazale izdržljivijima nego što se mislilo. Njihov opstanak po ljetnim sušnim mjesecima se možda može objasniti činjenicom da uz obalu nisu rijetke vruje (vrulje), izvori pitke vode na dnu mora. More u njihovoj blizini je manje slano, a prema izjavama nekih očevidaca divlje svinje viđene su kako na tim mjestima piju. Odlični su plivači i izrazito prilagodljive životinje. Najviše su aktivne noću, a nerijetko rade štetu poljoprivrednicima (srećom im plodovi masline nisu dragi). Iako ih se neki boje, u Sućurju i okolici još nije zabilježen slučaj da su napale čovjeka, nego svaki put kad spaze ljude pobjegnu. Najzanimljivija su lovina većini lovaca lovačkog društva iz Sućurja.
Osim divljih svinja, ima još divljih zečeva, kuna, mungosa, šišmiša, ježeva, ptica, zmija, guštera, žaba, puževa, kukaca i drugih manjih životinja. Najčešće vrste ptica koje u Sućurju obitavaju cijelu godinu su: galeb, fazan, sova ušara, mirula, crnoglavka, čuška, vrabac, ranjak, sokol, jastreb i kos. Na jesen dolaze: grdelin ili gardelin, lugarin, verdun, faganel, batokljun, zeba, frzelin i sl., a u proljeće lastavice, čiope i druge. Zbog blizine močvarnog staništa doline Neretve, povremeni gosti u Sućurju su i ptice močvarice. Vrste koje su 
posebno zanimljive zbog svoje prilagodbe suživotu s ljudima su galebovi i lastavice. Galebovi (Larus) uvijek prate ribare, a i sami su dobri ribolovci. Lastavice (Hirundo rustica)
grade gnijezda na pročeljima ća te se u njih vračaju svako proljeće. Hrane se najviše kukcima koje su sposobne uloviti u letu, tokom ljeta podižu mlade, a pred zimu lete u Afriku.
Od zmija je najčešća bjelouška (Natrix natrix) koja nije otrovna, a oprez je nužan pri susretu s crnostrigom ili riđovkom (Vipera berus) te plavostrigom ili poskokom (Vipera ammodytes). Ove dvije zmije posjeduju opasan otrov pa je prilikom šetnje šumom potrebno imati duge hlače i dobre cipele te biti na oprezu. Zmija ipak nema previše, za što su najviše zaslužni mungosi (Herpestes auropunctatus), koji su zbog zmija na otok Hvar i naseljeni te babori ili blavori (Ophisaurus apodus). Babor je beznogi smeđi gušter koji ljudima radi višestruku korist. Na prvi pogled izgleda kao zmija pa ga se mnogi bez razloga boje. Ovaj gušter može narasti do 1 m, a osim zmijama hrani se puževima, poljskim miševima i kukcima.
U podmorju oko Sućurja obitavaju brojne životinjske vrste koje pripadaju sljedećim skupinama: ribe, morski sisavci, glavonošci, rakovi, školjke, puževi, spužve, mnogočetinaši, žarnjaci, mahovnjaci, plaštenjaci i bodljikaši. Većina ovih bića značajno je ugrožena ljudskim djelovanjem. Od riba najprisutnije su: srdela (Sardina pilchardus), inćun (Engraulis encrasicolus), ugor (Conger conger), trija ili trilja (Mulus), mol ili oslić (Merluccius merluccius), 
skuša (Scomber scombrus), lokarda (Scomber Japonicus), cipal (Liza aurata), lubin ili brancin (Dicentrarchus labrax),ražina ili raža (Raja miraletus), pirak (Serranus scriba), fratar (Diplodus vulgaris), šamper ili kovač (Zeus faber), gof (Seriola dumerili), komarča (Sparus aurata), tuna ili tunj (Thunnus Thynnus), bukva (Boops boops), pagar (Pagrus pagrus), zubatac (Dentex dentex), 
šarak ili šarag (Diplodus sargus sargus), špar (Diplodus annularis), ušata (Oblada melanura), arbun (Pagellus erythrinus), sapa ili salpa (Sarpa salpa), murina (Muraena helena), dragana ili pauk bijelac (Trachinus draco), pičac ili pic (Diplodus puntazzo), gira (Spicara), crnej ili crnelj (Chromis chromis), palamida (Sarda sarda), škaram (Sphyraena sphyraena), gavun (Atherina hepsetus), škrpun (Scorpaena porcus), škrpina (Scorpaena scrofa), grdobina (Lophius piscatorus) i morski pas ćukov (Mustelus mustelus). Zadnje spomenuti morski pas ćukov nije opasan, ali je zato ukusan, kao uostalom i sve nabrojane ribe. Oblikom sličan ribi je dupin (Tursiops truncatus) iz skupine morskih sisavaca. Radi se o izuzetno inteligentnoj životinji, koju svi osim ribara vole vidjeti. Ribari ga ne vole, jer im često uništi mrežu.
Od glavonožaca najčešći su lignja (Loligo vulgaris), sipa (Sepia officinalis), obotnica ili hobotnica (Octopus) i 
muzgavac (Eledone moschata), a od rakova mali rak ili šuša (Pachygrapsus marmoratus), kosmej ili žbirac (Eriphia verrucosa), grancigula (Maja crispata), lap ili hlap (Homarus gammarus), jastog (Palinuridae), kocka ili kozica (Periclimenes scriptus) te iskra ili rak samac (Pagurus bernhardus). Mali rakovi i kosmeji su zanimljivi po tome što ih se često vidi i na suhom uz obalu mora, kao i iskre koje su specifične po tome što nasele praznu puževu kućicu.
Najveća školjka koju se može vidjeti u podmorju Sućurja je lustura ili periska (Pinna nobilis), može narasti skoro 
cijeli metar i strogo je zaštićena. Osim nje često se može vidjeti: lepeza ili jakovljeva kapica (Pecten jacobaeus), glatka čančica (Laevicardium oblongum), kamenica (Ostrea), svečani ogrtač (Solemya togata), bijeli oraščić (Nuculana pella), potopna barka (Anadara diluvii), dagnja (Mytilus galloprovincialis), prstac (Lithophaga lithophaga), par ili prugasta kapica (Acanthocardia tuberculata), sunčev izlaz (Solecurtus strigilatus), prnjavica (Venus verrucosa), lakirka ili rumenka (Callista chione) i mnoge druge školjke.
Rasprostanjene su i brojne vrste morskih puževa, a već u samom obalnom pojasu često se mogu vidjeti ogrci (Monodonta turbinata i Monodonta articulata) i lupari ili priljepci (Patella caerulea, Patella ulyssipoensis i Patella rustica). U podmorju su česti: petrovo uho (Haliotis tuberculata), vretenjača (Bittium reticulatum i Cerithium vulgatum), 
guda ili zupka (Luria lurida), dubinski modrulj ili šljem (Cassidaria echinophora), modruj ili bodljikavi volak (Bolinus brandaris), modruj ili kvrgavi volak (Phyllanotus trunculus), prugasta povezača (Mitra zonata), puž bačvaš (Tonna galea) koji je najveći među spomenutima itd.
Od bodljikaša daleko najrasprostranjeniji je morski jež ili crni ježinac (Arbacia lixula). Živi isključivo u čistom moru, ali treba biti oprezan jer se na njega lako ubosti, što zna biti dosta neugodno.
Ako vas tematika spomenuta u gornjem tekstu još više zanima, a iz Sućurja krećete na jednodnevni izlet na kopno, preporučujemo posjetiti: Malakološki muzej u Franjevačkom samostanu u Makarskoj, Ornitološku zbirku u Metkoviću te Prirodoslovne muzeje u Splitu i Dubrovniku.
