Hrvatski sadržaj
 Rekonstrukcija stare crkvesv. Jurja iz 13. stoljeća |
 Shematski prikaz stare župne crkvei samostana iz 13. stoljeća |
 Samostan sv. Augustinaiz 9. stoljeća |
U 7. st. na more su došli Hrvati, a među prvima stiglo je pleme Neretljani. Nakon što su naselili dolinu Neretve i Makarsko Primorje došli su i na otok Hvar. Zbog svog položaja, u naseljavanju otoka Hvara glavnu ulogu imalo je područje Sućurja. Teško se može zamisliti naseljavanje otoka srednje Dalmacije, a da se prethodno ne naseli istočna punta (rt) otoka Hvara – Sućuraj.
Sućuranska je luka bila vrlo pogodna za poznate neretvanske gusare. Prema arheološkim nalazima, srednjovjekovni se Sućuraj sastojao od više naselja. Najveći broj srednjovjekovnih Sućurana živio je u Starom Sućurju - neretljanskom selu uz zapadni rub sućuranskog polja (Gornje i Donje kuće). Vjerojatno su naseljavali i stara rimska naselja u uvali Mlaska i sadašnjoj Gornjoj Bandi.
Hrvati su počeli prihvaćati kršćanstvo od 680. godine. U dvorištu sadašnje crkve sv. Jurja nalaze se temelji male crkve iz 8. ili 9. stoljeća. Na temeljima te prve crkve u 13. stoljeću, oci sv. Augustina sagradili su novu crkvu koju su posvetili svetom Jurju, a koju spominje Hvarski statut 1331. godine. Po toj crkvi Sućuraj je dobio ime (Sut + Juraj = Sućuraj). Ova crkva zbog dotrajalosti je srušena krajem 19. stoljeća, kada je u neposrednoj blizini napravljena nova – sadašnja crkva. Župa Sućuraj je pod Hvarskom biskupijom od 1147. godine.
Augustinci su u 9. stoljeću napravili samostan u Sućurju, koji je u funkciji i danas. Na pragu iznad ulaznih vrata samostana stoji natpis: COENOBIVM ORDINIS FRATRVM EREMI. TARVM S. AVGVSTINI. MCCCIX RESTAVRATVM (samostan reda braće pustinjaka svetog Augustina 1309. obnovljen). Te je godine dovršena obnova samostana, jer su ga oko 1280. zapalili Omiški gusari.
Područje Sućurja je na početku ovog razdoblja pripadalo Dalmatinskoj Hrvatskoj, koja je 879. za vrijeme kneza Branimira od pape Ivana VIII priznata kao neovisna država. Godine 925. kralj Tomislav ujedinjuje Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku te nastaje Kraljevina Hrvatska. Kraljevina Hrvatska ulazi 1102. u personalnu uniju s Mađarskom te nastaje Hrvatsko-Ugarska država. U ovoj državi Sućuraj je do 1420., kada Dalmacija dolazi pod upravu Venecije.
Povijest Sućurja:
1. Antički Sućuraj (Iliri i Rimljani)
2. Srednjovjekovni Sućuraj (dolazak Hrvata)
3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
4. Sućuraj u 19. stoljeću (Austrija, Francuska i Austro-Ugarska)
5. Sućuraj u 20. stoljeću (3 rata, 6 država)
 Atenska triera (grčki ratni brod) |
 Liburska liburna (ilirski ratni brod) |
 Ilirski zid kraljice Teute u Sućurju |
 Amfore s potopljene rimskegalije kraj Sućurja |
 Sidro s potopljene rimske galije kraj Sućurja |
 Ilirski grob (zgrčavac) kraj Sućurja |
 Grobovi kao kućice na starom sućuranskom groblju - ostatakrimskog običaja pokapanja |
U Oglavku i Koščaku (odmah kraj mjesta Sućuraj), prema još uvijek živoj narodnoj predaji, nalazili su se dvori ilirske kraljice Teute.
Za potvrdu ove legende ne postoji pisani dokument jer su Iliri bili nepismeni. Povijesne činjenice su slijedeće: sredinom 4. stoljeća prije Krista ilirsko pleme Ardijejci dolazi na more te naseljava područje oko ušća rijeke Neretve i današnje Makarsko primorje; Ardijejci su bili poznati ratnici, a dolaskom na more brzo savladavaju pomorske vještine te postaju gusari koji napadaju prvo grčke, a kasnije rimske brodove; za izvođenje gusarskih aktivnosti na ovom području Sućuraj je upravo idealan jer postoji duboka uvala u kojoj se mogu neprimjetno sakriti brojni brodovi, a na brdu iznad Sućurja može se postaviti osmatračnica i kontrolirati pomorski promet na ovom području; iz Sućurja se može vrlo brzo zaskočiti i osvojiti brodove koji su ovuda često prolazili. Osim toga uz uvalu Sućuraj nalazi se veliko i plodno polje, a poznato je da su Ardiejci imali do 300 000 kmetova koji su radili u poljima dok su oni ratovali ili se zabavljali na čestim gozbama s dosta piva, vina i medovine.
Sredinom 3. stoljeća prije Krista ardijejski kralj Argon uspio je ujediniti više ilirskih plemena te je svoju državu proširio na područje od Biograda (kraj Zadra) do rijeke Drim (u današnjoj Albaniji). Kralj Argon umro je 231. godine prije Krista od prekomjernog uživanja alkohola. Vlast je naslijedila njegova žena Teuta jer je njihov sin Pinos bio maloljetan. Teuta je vladala do 219. godine prije Krista, a proslavio ju je njezin vojskovođa Demetrije Hvarski, koji je osvojio grčku koloniju Pharos (danas Stari Grad na Hvaru). Teuta se vrlo brzo našla u ratu s Rimljanima jer njima gusarenje Ilira nikako nije odgovaralo. Ovaj rat je unatoč početnim uspjesima Teuta izgubila kad je Demetrije prešao na stranu Rimljana te se morala skloniti u tvrđavu Risan u Boki Kotorskoj (danas u Crnoj Gori). Od velike Ilirske države kojom je vladala ostalo joj je samo područje od Boke Kotorske od ušća Drima.
U prilog legendi o kraljici Teuti u Sućurju su i mnogobrojne amfore iz potopljenih rimskih galija u okolici Sućurja. Na lokalitetu Koščak sjeverozapadno od mjesta Sućuraj postoje ostaci kasnoantičkog zida u narodu zvanog „Teutin zid" – mogući ostaci dvora kraljice Teute. Također, otkriveni su i ilirski grobovi s kostima, keramikom i morskim puževima. Brojne su i ilirske gomile, a najpoznatija od njih je Velika gomila (staro Ilirsko groblje). U okolici Sućurja ima još mnogo nalazišta iz doba Ilira koji svjedoče o njihovoj prisutnosti prije više od 2300 godina.
Rimljani su dugo vodili rat protiv Ilira. Zabilježeno je da su pokrenuli veliku ofenzivu 153. godine pr. Krista. Te bitke vodile su se i oko Sućurja jer je tada bio na granici rimske i ilirske države. Godine 47. pr. Krista vodila se velika pomorska bitka kod Šćedra između flote Pompeja pod vodstvom Marka Oktavijana i Cezarovog vojskovođe Vatinija Publija. Marko Oktavijan je ovu bitku izgubio i povukao se prema Visu. Otok Ščedro nije daleko od Sućurja pa su sućuranska luka i uvala Mrtnovik vjerojatno bili sidrište rimskim brodovima prije i poslije bitke. Dakle, područje Sućurja vjerojatno je došlo pod rimsku vlast u 2. ili 1. stoljeću prije Krista.
Na području Sućurja postoje ostaci dva rimska naselja, što je svijetu obznanio 1525. učeni dominikanac Vinko Pribojević u svom znamenitom govoru u Hvaru "O podrijetlu i zgodama Slavena". Nažalost, ova naselja su porušena za vrijeme ratova s Turcima. Prvo naselje nalazilo se na lokaciji današnje Gornje Bande u Sućuju. Centar je bio kraj sadašnjeg samostana gdje je pronađen rimski bijeli mozaik, čiji se veći ulomak čuva u riznici župnog dvora u Sućurju. Drugo naselje nalazio se kod uvale Mlaska. Tu se danas nalazi više rimskih zidova (gospodarskih i ladanjskih kuća), jedna dobro sačuvana cisterna za vodu (gustrina), te još dosta drugih ostataka.
Povijest Sućurja:
1. Antički Sućuraj (Iliri i Rimljani)
2. Srednjovjekovni Sućuraj (dolazak Hrvata)
3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
4. Sućuraj u 19. stoljeću (Austrija, Francuska i Austro-Ugarska)
5. Sućuraj u 20. stoljeću (3 rata, 6 država)
 Grčko-italska kaciga iz IV st. pr. Krista, pronađena kraj Sućurja |
 Amfore s potopljene rimske galijekraj Sućurja |
| Ilirski zid kraljice Teute u Sućurju |
| Samostan sv. Augustina iz 9. stoljeća |
| Shematski prikaz stare crkve i samostana iz 13. stoljeća |
 Crtež Sućuranskog porta i tvrđaveiz 1635. godine |
 Mletačka utvrda (fortica) iz 1613. godine |
 Crkva sv. Ante iz 1663. godine |
Sućuraj na otoku Hvaru je kroz svoju povijest više puta do temelja uništavan i obnavljan. Prvi poznati stanovnici ovog područja bili su Iliri, a u 7. ili 8. stoljeću naselili su se Hrvati, koji ovdje žive do današnjih dana. Kroz povijest u Sućurju su se mijenjali razni gospodari i razne države: Iliri, Rimljani, Hrvati, Mađari, Mlečani, Francuzi, Austrijanci, Talijani... Samo u 20-om stoljeću Sućuraj je bio u 6 različitih država.
Najstariji pronađeni arheološki nalaz, koji svjedoči o drevnoj prisutnosti ljudi na području Sućurja, je kamena sjekira s otvorom za držalo, s prijelaza bakrenog u brončano doba (3. tisućljeće prije Krista), a čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu. Iz tog vremena pronađeni su i grobovi u obliku kamene škrinje na lokalitetu Umić kraj Sućurja. O doticaju ovdašnjeg stanovništva s helenističkom kulturom svjedoči keramika pronađena u uvali Mlaska i luci Sućuraj (3. do 2. stoljeće prije Krista).
Prema legendi, na lokalitetu Koščak–Oglavak uz mjesto Sućuraj, nalazili su se dvori ilirske kraljice Teute. Ona je vladala od 231. do 219. godine prije Krista i ratovala je protiv Rimljana. U prilog legendi o kraljici Teuti u Sućurju ide sačuvani zid koji je u narodu poznat kao „Teutin zid" i brojne amfore iz potopljenih rimskih galija, pronađene u podmorju oko mjesta. O prisutnosti Ilira svjedoči i „Velika gomila" – staro ilirsko groblje. U riznici župnog dvora u Sućurju čuva se veći ulomak rimskog bijelog mozaika, koji je pronađen na mjestu današnjeg samostana, dok se na Brigovima kod uvale Mlaska nalaze ostaci rimske ville rustice s cisternom. Prema nekim povijesnim izvorima radi se o ostacima 2 rimska naselja.
Tradicionalni naziv za sućuransku luku je „gusarska luka". Ovo ime ona je stekla najviše zahvaljujući Neretljanima, jednom od hrvatskih plemena koja su u 7. stoljeću došla na more. Naselili su područje oko rijeke Neretve i Makarskog primorja, a vrlo brzo su postali vrsni pomorci i počeli se baviti gusarenjem, za što im je duboka i skrivena „gusarska luka" bila izuzetno pogodna. U ovo vrijeme stanovništvo je živjelo uz zapadni rub sućuranskog polja (malo dalje od luke), a možda i u već spomenutim rimskim naseljima.
Najstarija dobro sačuvana građevina u Sućurju, i danas u funkciji, je stari augustinski samostan, vjerojatno sagrađen u 9. stoljeću. Samostan je više puta rušen i obnavljan, a natpis iznad ulaznih vrata svjedoči da je renoviran davne 1309. godine. Iz istog razdoblja su i temelji stare crkve sv. Jurja, prema kojoj je Sućuraj dobio ime (Sut+Juraj=Sućuraj). Ovu crkvu spominje Hvarski statut iz 1331., a srušena je zbog dotrajalosti krajem 19-og stoljeća, kada je u njenoj neposrednoj blizini napravljena nova.
Jako burno razdoblje u svojoj povijesti Sućuraj je doživio od kraja 15-og do početka 17-og stoljeća, za vrijeme mletačko-turskih ratova, kada se našao na tromeđi tri države. Mjesto je bilo dio Mletačke Republike, na primorju su bili Turci, a Pelješac je pripadao Dubrovačkoj Republici. Velik broj stanovnika dolazi s kopna bježeći pred Turcima, koji u više navrata napadaju i uništavaju mjesto, zbog čega je 1613. sagrađena tvrđava Fortica (djelomično očuvana i danas, oštećena u 2. svjetskom ratu). Nakon toga Turci više nisu bili ozbiljna prijetnja pa se mjesto počinje razvijati. Budući je Makarsko primorje bilo okupirano, u Sućurju je stolovao makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković, koji je u prvoj polovici 17. stoljeća dao sagraditi „biskupovu palaču", srušenu u 2. svjetskom ratu (danas vidljivi samo ostaci). Doseljenici s kopna predvođeni franjevcima naseljavaju Donju Bandu, koja za razliku od Gornje Bande dotad nije bila naseljena, te 1663. godine grade crkvu sv. Ante(sačuvanu i danas).
Početkom 19. stoljeća mjesto dolazi pod francusku vlast. Napoleonovim dekretom iz 1811. osniva se općina Sućuraj te se počinje graditi novo (danas staro) groblje, cesta prema gradu Hvaru i uvodi se javna rasvjeta. Nakon poraza Napoleona Sućuraj dolazi pod austrijsku vlast. Godine 1817. počinje raditi osnovna škola, a gospodarstvo se ubrzano razvija. Pošta počinje raditi 1868., a telegraf 1871. Gradi se više važnih objekata: 1870. lukobran (pumpurela) i dio rive, 1888. nova zgrada općine i osnovne škole (srušena u 2. svjetskom ratu), 1889. svjetionik te 1897. nova župna crkva sv. Jurja.
Krajem 19. stoljeća nastaje velika pošast. Zbog filoksere(bolesti vinove loze, zvane i žiloždera) u nekoliko godina ugiba skoro sva vinova loza. Kako je vinogradarstvo bila najvažnija gospodarska grana, ljudi odjednom ostaju bez prihoda pa ih se velik broj početkom 20. stoljeća iseljava uglavnom u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju i Novi Zeland. Nakon 1. svjetskog rata Sućuraj nakratko ulazi u sastav Kraljevine Italije, a 1921. u sastav Kraljevine SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija). Iako se gospodarstvo zbog velike ekonomske krize u tom periodu sporo oporavlja, 1938. počinje s radom tvornica sardina (radila do 1971.).
Teško razdoblje Sućuraj doživljava u 2. svjetskom ratu, kada je u bombardiranjima mjesto gotovo potpuno srušeno, a stanovništvo otišlo u rat ili otjerano u izbjeglištvo. Poslije rata Sućuraj ulazi u sastav federativne Jugoslavije. Većina stanovništva se vraća, a mjesto se unatoč izuzetno teškom životu pomalo obnavlja. Zbog loše ekonomske situacije i dalje traje iseljavanje u prekomorske zemlje. Brži razvoj počinje 60-ih godina: 1961. je napravljena cesta do Hvara(koja se počela graditi za vrijeme Napoleona) i stigla struja s kopna(preko otoka Brača i trafostanice u Starom Gradu na Hvaru), 1963. počinje voziti trajekt na liniji Sućuraj – Drvenik, a 1969. cesta do Hvara je asfaltirana. Značajniji razvoj turizma počinje 70-ih: grade se nove kuće, a stare renoviraju, 1970. je sagrađen hotel Perna, 1974. novo trajektno pristanište i novi dio pumpurele, a 1978. s radom počinje auto-kamp Mlaska. Godine 1986. dolazi voda s kopna, čime je riješen veliki problem.
Godine 1991. Republika Hrvatska postaje samostalna država. U nametnom Domovinskom ratu Sućuraj nije stradao. Godine 1992. obnovljena je općina Sućuraj (prethodno ukinuta 1963., kada je cijeli otok Hvar postao jedna općina), a 1994. je temeljito rekonstruiran samostan. Podmorski optički kabel postavljen je 1999., čime su telefonske linije postale znatno kvalitetnije, a stvoreni su i preduvjeti za uvođenje brzog interneta, što je realizirano 2008. Električna veza s kopnom preko Starog Grada bila je nepouzdana, uz česte prekide i padove napona pa je 2002. postavljen novi podmorski dalekovod između Sućurja i Drvenika, što je riješilo elektro-naponske probleme. Značajni radovi obavljeni su između 2005. i 2008., kada je mjesto dobilo kanalizacijsku mrežu s uređajem za pročišćavanje. Početkom 21. stoljeća u više navrata uređivana je i proširivana luka Sućuraj te su napravljeni novi vezovi za nautičare. Turizam se od posljednjeg rata oporavio, a napredak turizma u ovom stoljeću do danas je obilježen ponajviše razvojem kvalitetnog privatnog smještaja.
Detaljnije o povijesti Sućurja na sljedećim stranicama:
1. Antički Sućuraj (Iliri i Rimljani)
2. Srednjovjekovni Sućuraj (dolazak Hrvata)
3. Sućuraj za vrijeme Venecije (borbe s Turcima)
4. Sućuraj u 19. stoljeću (Austrija, Francuska i Austro-Ugarska)
5. Sućuraj u 20. stoljeću (3 rata, 6 država)
Literatura:
1. Nikola Anić, Na punti Hvara – Povijest Sućurja, Sućuraj, 2000.
2. Fra Anđeo Cvitanović, Narodni običaji, vjerski i duhovni život Sućurja, Zaostrog, 1996.
3. Grupa autora, Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković, Sućuraj, 1999.
4. Nikša Vujnović, Kratki vodić kroz povijest općine Sućuraj, Sućuraj, 2013.
Otok Hvar poznat je po izrazito ugodnoj mediteranskoj klimi i rekordnom broju sunčanih sati. Sućuraj je jedno od najsunčanijih i najtoplijih mjesta na otoku uz insolaciju od preko 2700 sati godišnje. Izrazito ugodna klima omogućava kupanje od svibnja do listopada, a za one malo hrabrije i tijekom čitave godine. Ljeta u Sućurju su suha, topla i duga, a ljetni vjetrovi meštral (maestral) i tremuntana 
(tramontana) ugodno osvježavaju. Zime su blage i kratke, a temperature ispod 0°C prava rijetkost. Zimi najčešće pušu jugo, bura i lokalni vjetar pelišnjak koji puše iz pravca Pelješca (po čemu je i dobio ime). Zimi kiša nije rijetkost, ali zato snijeg je. Zadnji snijeg koji se zadržao na tlu pao je u Sućurju davne 1985. godine.
Flora
Zahvaljujući ovako ugodnoj klimi vegetacija oko Sućurja izrazito je bujna i mediteranskog karaktera. U mjestu rastu mnogobrojne palme (Phoenix canariensis), a nakon njih najčešće stablo na javnim površinama ja tamarica ili tamaris (Tamarix), koji raste blizu obale mora. Uz šetalište prema svjetioniku može se vidjeti velik broj agava (Agava), biljke dugih mesnatih listova koja živi dugi niz godina. Posebnost ove biljke je da joj u kratkom vremenu izraste više metara visok i vrlo lijep cvijet, nakon čega baci sjeme i ugine.
Osim kultiviranih biljaka, koje su spomenute na stranici o poljoprivredi, oko mjesta raste bujna, većinom vazdazelena šuma i makija te razno aromatično bilje, poljsko cvijeće, trava, mahovina i gljive. Mnoge od ovih biljaka su jestive i (ili) ljekovite. Najzastupljenije veliko stablo je alepski bor (Pinus halepensis), koji raste posvuda. Nakon njega najčešća je česmina, tj. hrast crnika (Quercus ilex), čempres 
(Cupressus sempervirens),
pinjol ili crni bor (Pinus nigra) i lovor (Laurus nobilis). Od nešto manjih grmolikih stabala najčešće su: mrtina ili mirta (Myrtus communis), vris ili vrijesak (Satureja montana), smrča ili tršlja (Pistacia lentiscus), žuka ili brnistra (Spartium junceum) i planika (Arbutus unedo) s ukusnim plodovima zvanim maginje. Najčešća vrste aromatičnog bilja su: kadulja (Salvia officinalis) koja je prirodni antibiotik, koromač (Foeniculum vulgare), mravinac 
ili origano (Origanum vulgare), ružmarin (Rosmarinus officinalis), kopar (Anethum graveolens) i timijan (Thymus vulgaris). Jestive samonikle biljke su brojne, a najkorištenije među njima su šparoge (Asparagus officinalis), blitva (Beta vulgaris) koja se može i uzgajati te žutinica ili sredozemna vodopija (Cichorium pumilum).
Jedan od najljepših šumskih proljetnih ukrasa su lulice ili sredozemne ciklame (Cyclamen repandum), koje rastu u sjeni većih stabala. Poljskog cvijeća ima različitih boja, oblika i mirisa, a najčešći među njima je maslačak (Taraxacum). U narodu najkorištenija ljekovita biljka
je Gospina trava ili kantarion (Hypericum perforatum), koja se koristi za liječenje brojnih bolesti. Od nje se pravi čaj ili se u kombinaciji s maslinovim uljem od nje dobiva kantarionovo ulje. Odličan ljekoviti čaj može se pripremiti i od sljeza (Malva sylvestris). Na kamenitim padinama i pročeljima starih kamenih kuća raste kapara (Capparis spinosa), čiji su neotvoreni cvjetni pupoljci ukiseljeni u vinskom octu vrlo ukusan začin.
Na mjestima gdje je obala kamenita, što je u Sućurju čest slučaj, uz samo more rastu rešatkasta mrižica (Limonium cancellatum) koja je strogo zaštićena endemska vrsta i motar (Crithmum maritimum) koji je nakon kratkog kuhanja ukusna delicija. Na morskom dnu rastu brojne vrste zelenih (Chlorophyceae), crvenih (Rhodophyceae) i smeđih (Phaeophyceae) algi
te nekoliko vrsta cvjetnica,od kojih je u sućuranskom podmorju najčešća perušina ili lažina (Posidonia oceanica). Livade perušine su važna karika u morskom ekosustavu, jer proizvode mnogo kisika pa se nazivaju i plućima mora. Nakon što obave svoju ulogu, listove ove biljke morske struje izbacuju na obalu tvoreći velike naslage. Naslaga najviše ima u dnu uvale Perna, koja je po ovoj biljci vjerojatno i dobila ime.
Najveća šumska životinja na području Sućurja je divlja svinja (Sus scrofa). Nije autohtona vrsta, nego je na otok Hvar došla početkom 90-ih godina 20.-og stoljeća. Iako su mnogi tvrdili da je njihov opstanak na otoku zbog nedostatka pitke vode nemoguć, divlje svinje su se pokazale izdržljivijima nego što se mislilo. Njihov opstanak po ljetnim sušnim mjesecima se možda može objasniti činjenicom da uz obalu nisu rijetke vruje (vrulje), izvori pitke vode na dnu mora. More u njihovoj blizini je manje slano, a prema izjavama nekih očevidaca divlje svinje viđene su kako na tim mjestima piju. Odlični su plivači i izrazito prilagodljive životinje. Najviše su aktivne noću, a nerijetko rade štetu poljoprivrednicima (srećom im plodovi masline nisu dragi). Iako ih se neki boje, u Sućurju i okolici još nije zabilježen slučaj da su napale čovjeka, nego svaki put kad spaze ljude pobjegnu. Najzanimljivija su lovina većini lovaca lovačkog društva iz Sućurja.
Osim divljih svinja, ima još divljih zečeva, kuna, mungosa, šišmiša, ježeva, ptica, zmija, guštera, žaba, puževa, kukaca i drugih manjih životinja. Najčešće vrste ptica koje u Sućurju obitavaju cijelu godinu su: galeb, fazan, sova ušara, mirula, crnoglavka, čuška, vrabac, ranjak, sokol, jastreb i kos. Na jesen dolaze: grdelin ili gardelin, lugarin, verdun, faganel, batokljun, zeba, frzelin i sl., a u proljeće lastavice, čiope i druge. Zbog blizine močvarnog staništa doline Neretve, povremeni gosti u Sućurju su i ptice močvarice. Vrste koje su 
posebno zanimljive zbog svoje prilagodbe suživotu s ljudima su galebovi i lastavice. Galebovi (Larus) uvijek prate ribare, a i sami su dobri ribolovci. Lastavice (Hirundo rustica)
grade gnijezda na pročeljima ća te se u njih vračaju svako proljeće. Hrane se najviše kukcima koje su sposobne uloviti u letu, tokom ljeta podižu mlade, a pred zimu lete u Afriku.
Od zmija je najčešća bjelouška (Natrix natrix) koja nije otrovna, a oprez je nužan pri susretu s crnostrigom ili riđovkom (Vipera berus) te plavostrigom ili poskokom (Vipera ammodytes). Ove dvije zmije posjeduju opasan otrov pa je prilikom šetnje šumom potrebno imati duge hlače i dobre cipele te biti na oprezu. Zmija ipak nema previše, za što su najviše zaslužni mungosi (Herpestes auropunctatus), koji su zbog zmija na otok Hvar i naseljeni te babori ili blavori (Ophisaurus apodus). Babor je beznogi smeđi gušter koji ljudima radi višestruku korist. Na prvi pogled izgleda kao zmija pa ga se mnogi bez razloga boje. Ovaj gušter može narasti do 1 m, a osim zmijama hrani se puževima, poljskim miševima i kukcima.
U podmorju oko Sućurja obitavaju brojne životinjske vrste koje pripadaju sljedećim skupinama: ribe, morski sisavci, glavonošci, rakovi, školjke, puževi, spužve, mnogočetinaši, žarnjaci, mahovnjaci, plaštenjaci i bodljikaši. Većina ovih bića značajno je ugrožena ljudskim djelovanjem. Od riba najprisutnije su: srdela (Sardina pilchardus), inćun (Engraulis encrasicolus), ugor (Conger conger), trija ili trilja (Mulus), mol ili oslić (Merluccius merluccius), 
skuša (Scomber scombrus), lokarda (Scomber Japonicus), cipal (Liza aurata), lubin ili brancin (Dicentrarchus labrax),ražina ili raža (Raja miraletus), pirak (Serranus scriba), fratar (Diplodus vulgaris), šamper ili kovač (Zeus faber), gof (Seriola dumerili), komarča (Sparus aurata), tuna ili tunj (Thunnus Thynnus), bukva (Boops boops), pagar (Pagrus pagrus), zubatac (Dentex dentex), 
šarak ili šarag (Diplodus sargus sargus), špar (Diplodus annularis), ušata (Oblada melanura), arbun (Pagellus erythrinus), sapa ili salpa (Sarpa salpa), murina (Muraena helena), dragana ili pauk bijelac (Trachinus draco), pičac ili pic (Diplodus puntazzo), gira (Spicara), crnej ili crnelj (Chromis chromis), palamida (Sarda sarda), škaram (Sphyraena sphyraena), gavun (Atherina hepsetus), škrpun (Scorpaena porcus), škrpina (Scorpaena scrofa), grdobina (Lophius piscatorus) i morski pas ćukov (Mustelus mustelus). Zadnje spomenuti morski pas ćukov nije opasan, ali je zato ukusan, kao uostalom i sve nabrojane ribe. Oblikom sličan ribi je dupin (Tursiops truncatus) iz skupine morskih sisavaca. Radi se o izuzetno inteligentnoj životinji, koju svi osim ribara vole vidjeti. Ribari ga ne vole, jer im često uništi mrežu.
Od glavonožaca najčešći su lignja (Loligo vulgaris), sipa (Sepia officinalis), obotnica ili hobotnica (Octopus) i 
muzgavac (Eledone moschata), a od rakova mali rak ili šuša (Pachygrapsus marmoratus), kosmej ili žbirac (Eriphia verrucosa), grancigula (Maja crispata), lap ili hlap (Homarus gammarus), jastog (Palinuridae), kocka ili kozica (Periclimenes scriptus) te iskra ili rak samac (Pagurus bernhardus). Mali rakovi i kosmeji su zanimljivi po tome što ih se često vidi i na suhom uz obalu mora, kao i iskre koje su specifične po tome što nasele praznu puževu kućicu.
Najveća školjka koju se može vidjeti u podmorju Sućurja je lustura ili periska (Pinna nobilis), može narasti skoro 
cijeli metar i strogo je zaštićena. Osim nje često se može vidjeti: lepeza ili jakovljeva kapica (Pecten jacobaeus), glatka čančica (Laevicardium oblongum), kamenica (Ostrea), svečani ogrtač (Solemya togata), bijeli oraščić (Nuculana pella), potopna barka (Anadara diluvii), dagnja (Mytilus galloprovincialis), prstac (Lithophaga lithophaga), par ili prugasta kapica (Acanthocardia tuberculata), sunčev izlaz (Solecurtus strigilatus), prnjavica (Venus verrucosa), lakirka ili rumenka (Callista chione) i mnoge druge školjke.
Rasprostanjene su i brojne vrste morskih puževa, a već u samom obalnom pojasu često se mogu vidjeti ogrci (Monodonta turbinata i Monodonta articulata) i lupari ili priljepci (Patella caerulea, Patella ulyssipoensis i Patella rustica). U podmorju su česti: petrovo uho (Haliotis tuberculata), vretenjača (Bittium reticulatum i Cerithium vulgatum), 
guda ili zupka (Luria lurida), dubinski modrulj ili šljem (Cassidaria echinophora), modruj ili bodljikavi volak (Bolinus brandaris), modruj ili kvrgavi volak (Phyllanotus trunculus), prugasta povezača (Mitra zonata), puž bačvaš (Tonna galea) koji je najveći među spomenutima itd.
Od bodljikaša daleko najrasprostranjeniji je morski jež ili crni ježinac (Arbacia lixula). Živi isključivo u čistom moru, ali treba biti oprezan jer se na njega lako ubosti, što zna biti dosta neugodno.
Ako vas tematika spomenuta u gornjem tekstu još više zanima, a iz Sućurja krećete na jednodnevni izlet na kopno, preporučujemo posjetiti: Malakološki muzej u Franjevačkom samostanu u Makarskoj, Ornitološku zbirku u Metkoviću te Prirodoslovne muzeje u Splitu i Dubrovniku.
Sućuraj je slikovito malo turističko i ribarsko mjesto. Nalazi se na istočnoj punti (rtu) otoka Hvara, kopnu je najbliže hvarsko mjesto i s tri strane je okruženo morem. Broji 357 stanovnika (2011.) koji žive uglavnom od turizma, ribarstva i poljoprivrede. Mjesto se razvilo oko uske i duboke uvale u kojoj se nalazi luka. Glavni dijelovi Sućurja su Gornja i Donja Banda. Gornja Banda se nalazi na blagoj uzvisini sjeverno od luke, a Donja na poluotoku s južne strane. Arhitektura je tipična dalmatinska, s kamenim kućama i uskim ulicama (kalama). Spoj nebeski plavog mora Hvarskog i Neretvanskog kanala, kao i pogledi na planinu Biokovo s Makarskim primorjem, poluotok Pelješac te otoke Brač i Korčulu daju mjestu posebnu draž.
Sućuraj je sjedište istoimene općine kojoj pripada i mjesto Bogomolje. U Sućurju se nalazi: osnovna škola, dvije crkve, samostan, pošta, ambulanta s heliodromom za hitne intervencije, ispostava lučke kapetanije, prodavaonice, suvenirnice, restorani, barovi, frizerski salon, mjenjačnica, bankomat i ured turističke zajednice.
Zahvaljujući klimi s velikim brojem sunčanih sati, lijepoj prirodi i kristalno čistom moru, s temperaturama za kupanje od svibnja do listopada, Sućuraj je atraktivna turistička destinacija. Svima koji žele provesti dan na kupanju i sunčanju ovdje će biti veoma ugodno, jer im na raspolaganju stoji više od 25 km obale sa slikovitim pješčanim, šljunčanim ili kamenitim plažama i uvalama. Više...
Otok Hvar (pa tako i Sućuraj) poznat je po ugodnoj sredozemnoj (mediteranskoj) klimi i rekordnom broju sunčanih sati. Ljeta su suha, topla i duga, a zime blage i kratke pa su temperature ispod ništice prava rijetkost. Zahvaljujući ovako ugodnoj klimi, flora i fauna oko Sućurja izrazito je bogata i raznolika. Više...
Turizam se u Sućurju razvija od početka 60-ih godina 20. stoljeća. Gostoljubivi domaćini posjetiteljima nude smještaj u brojnim i lijepo uređenim privatnim apartmanima, pansionima, kućama i sobama te u autokampu u uvali Mlaska, 4 km udaljenoj od centra mjesta. Gastronomska ponuda restorana, gostionica i konoba u Sućurju uključuje tradicionalne domaće specijalitete koji se temelje na ribi, rakovima, školjkama, vinu i maslinovom ulju, a nudi se i veliki izbor mesnih i vegetarijanskih jela. Navedenu ponudu upotpunjuju još i picerija i slastičarna.
Za sve one koji žele uživati u opuštajućem ritmu i pobjeći od buke, gužve, žurbe i stresa svakodnevnice Sućuraj je idealna destinacija. Bilo da se radi o laganim šetnjama kroz sućuranske kale ili uz more, ispijanju prve jutarnje kavice ili hladnog osvježavajućeg pića, užitak je zagarantiran. U večernjim satima zabavu nude kafići, nekoliko puta tokom ljeta organiziraju se ribarske noći, a za ljubitelje alternativnog rock-a i elektronske glazbe tu je Tam Tam Music Festival. U ljetnim mjesecima održavaju se i povremene izložbe i koncerti te predstave putujućih kazališnih družina. Više...
Arheološki nalazi svjedoče o životu na ovom području još u vrijeme antike. Od povijesnih znamenitosti najvažnije su: Franjevački (nekada Augustinski) samostan iz 9. stoljeća, tvrđava (fortica) iz 1613., crkva sv. Ante iz 1663., svjetionik iz 1889. i crkva sv. Jurja iz 1897., u čijem se dvorištu nalaze temelji puno starije crkve. Više informacija o povijesti ovdje, a o znamenitostima ovdje.
Tijekom turističke sezone izleti brodovima svakodnevno se organiziraju. Moguće je otići na Makarsko primorje, poluotok Pelješac i otok Korčulu. Ostala mjesta na otoku Hvaru najbolje je posjetiti osobnim automobilom, a postoji i mogućnost autobusnog i taxi prijevoza. Blizina kopna i dobra prometna povezanost omogućavaju zanimljive jednodnevne izlete u Split, Dubrovnik i razna druga odredišta diljem Dalmacije i Hercegovine. U Sućurju je moguće iznajmiti manje brodice, bicikle, skutere i automobile. Više...
Ljubitelji biciklizma, trčanja i pješačenja mogu uživati na više od 40 km staza, a ljubitelji ronjenja i ribolova na raspolaganju imaju velik akvatorij. Mjesni nogometni klub Mladost ima svoje nogometno igralište kojeg mogu koristiti svi koji to žele. Više...
Sućurani su od davnine poznati kao vrsni ribari, maslinari i vinogradari, a ta tradicija nastavlja se i danas. Više informacija o ribarstvu ovdje, a o poljoprivredi ovdje.
Infrastruktura mjesta: električna energija (220 V, 50 Hz), vodovod (pitka voda iz rijeke Cetine i izvora podno Biokova), kanalizacija (s uređajem za pročišćavanje), telefon i brzi ADSL internet, odašiljači mobilne telefonije s G4 mrežom.
Luka Sućuraj (43°07'N, 17°11'E): u centru mjesta, zaštićena od svih vjetrova, dužina pristaništa 663 m, vezovi za jahte, brodice i brodove s priključcima za struju i vodu, javni wc i tuševi, ispostava lučke kapetanije, ured lučke uprave.
Sućuraj se nalazi na istočnom rtu otoka Hvara (srednja Dalmacija, Republika Hrvatska) i kopnu je najbliže mjesto na otoku. Udaljen je 3 NM (5 km) od kopna, a 77 km od grada Hvara.
Najjednostavniji način za doći u Sućuraj (za sve koji se ne nalaze na otoku Hvaru) je trajektom iz Drvenika na Makarskom primorju. Trajekt plovi 30 minuta; po redu plovidbe zimi prometuje 6 puta, a ljeti 10 do 11 puta dnevno. Kada se ukaže potreba plovi i češće, što je ljeti redovna praksa. Trajektno pristanište u Sućurju nalazi se uz sam centar mjesta. Plovidbeni red možete pronaći ovdje.
Drvenik je smješten uz Jadransku turističku cestu, 96 km jugoistočno od Splita i 120 km sjeverozapadno od Dubrovnika. Ako se dolazi glavnom hrvatskom autocestom A1 iz pravca Zagreba, Rijeke ili Splita, s nje treba izaći na izlazu broj 29 (Zagvozd) te pratiti znakove za pravac Makarska. Nakon što se prođe kroz tunel sv. Ilija (4248 m) uključuje se na Jadransku turističku cestu (Jadranska magistrala – D8), prolazi kroz Makarsku te vozi još 30 km. Drvenik je od izlaza Zagvozd udaljen 45 km. Ako se dolazi iz pravca Dubrovnika, Mostara ili Sarajeva, treba doći do Ploča te voziti još 25 km sjeverozapadno.
Do Sućurja se može doći i tako da se u Splitu uđe na trajekt za Stari Grad, a onda cestom vozi još 61 km, ali to je duži i skuplji put. Međutim, ako se dolazi trajektom iz Italije u Stari Grad, put preko Starog Grada je bolja opcija.
Putuje li se zrakoplovom, najbolje je sletjeti u zračnu luku Split, a ni zračna luka Dubrovnik nije puno dalje. Ako se putuje vlakom iz pravca Zagreba, može se doći do Splita. Autobusne linije između Splita i Dubrovnika su česte, a velika većina njih prolazi kroz Drvenik. Izravna autobusna linija iz Splita za Sućuraj prometuje ponedjeljkom, srijedom i petkom u 14:40 h.
Svi koji se nalaze na otoku Hvaru u Sućuraj mogu doći cestom D116 Hvar – Sućuraj. Sućuraj je od grada Hvara udaljen 77 km, od Starog Grada 61 km, a od Jelse 51 km. Autobusne linije s ostatkom otoka postoje, ali su relativno rijetke (ponedjeljkom, srijedom i petkom). U Sućurju je svakodnevno na usluzi taxi-služba.
Svi koji dolaze plovilom (brodom, brodicom, jahtom, gliserom i sl.) mogu se privezati u luci Sućuraj (43°07'N, 17°11'E). Luka se nalazi u centru mjesta i zaštićena je od svih vjetrova. Vezovi imaju priključke za struju i vodu, a na raspolaganju je i javni wc s tuševima.
Važna napomena: Ako se u Sućuraj dolazi osobnim automobilom, preporučujemo da se dođe s punim spremnikom goriva, jer je najbliža benzinska postaja na otoku udaljena 51 km.
Informacije vezane uz promet:
Stanje na hrvatskim cestama
Stanje na hrvatskim autocestama
Jadrolinija - trajektne, brodske i katamaranske linije
HŽ - Hrvatske željeznice
Croatia Airlines - hrvatska zrakoplovna tvrtka
Meteo.hr - Državni hidrometeorološki zavod
Na ovoj stranici možete pronaći plovidbeni red trajekata koji povezuju otok Hvar s dalmatinskom obalom: Sućuraj - Drvenik i Stari Grad - Split.
Karta cesta, biciklističkih i pješačkih staza u Sućurju; nautička karta Sućurja; karta otoka Hvara; nautička karta otoka Hvara; karta otoka Hvara i okolice s označenim pravcima za dolazak u Sućuraj; karta dijela Dalmacije od Splita do Dubrovnika s označenim trajektnim linijama; HAK-ova velika auto-karta Hrvatske i HAK-ova interaktivna auto-karta Hrvatske
www.sucuraj.com
• Početna stranica
• Sućuraj info
• O Sućurju
• Novosti
• Znamenitosti
• Povijest
• Klima, flora i fauna
• Zabava i kultura
• Sport i rekreacija
• Izleti
• Ribarstvo
• Poljoprivreda
• Gastronomija
• Otok Hvar info
• Plaže i uvale
• Plaža Česminica
• Plaža Bilina
• Plaža Mlaska
• Uvala Perna
• Još plaža i uvala
• Smještaj
• Apartmani
• Sobe
• Kuće i vile
• Promet
• Kako doći
• Plovidbeni red trajekta
• Karte
• Galerija
• Panorama
• Plaže
• Ostalo
• Linkovi
• O nama
• NK Mladost
• Udruga Pelišnjak
Sućuraj homepage - otok Hvar, Hrvatska
O nama - Kontakt
Site-map
Copyright © www.sucuraj.com
Since 2001
English 
Slovenščina 
